Đakovačka katedrala
Bazilika od crvene opeke s dvama tornjevima višima od osamdeset metara, vidljiva preko ravne slavonske zemlje davno prije nego što stigneš u grad.
Ilustracija izrađena umjetnom inteligencijom
Đakovo je gradić na ravnoj slavonskoj zemlji s katedralom posve nesrazmjernom njemu: bazilikom od crvene opeke čiji se dvojni tornjevi dižu više od osamdeset metara i vide se preko ravnice davno prije dolaska. Biskup Josip Juraj Strossmayer naručio ju je šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, a gradnja je trajala do 1882., prema bečkim nacrtima u neoromaničkom slogu, s unutrašnjošću u kojoj su svodovi i zidovi prekriveni oslikanim biblijskim prizorima. U mjestu je i državna ergela koja konje uzgaja od 1506., a lipicance otkako su 1806. prvi dovedeni iz Lipice, nedaleko od katedrale, i prima posjetitelje uz dogovor.
Povijest
Planovi za novu katedralu koja bi zamijenila skromnu, barokiziranu srednjovjekovnu crkvu iza Biskupskog dvora sežu u kasno 18. i rano 19. stoljeće, ali novca nije bilo dovoljno. Biskup Josip Juraj Strossmayer preuzeo je projekt početkom 1850-ih s bečkim arhitektom Karlom Rösnerom, čiji je prvi nacrt iz 1854. odbačen zbog nedostatka novca i promjene stila; Rösner je 1865. izradio još dva nacrta, a gradnja je po trećem počela 1866. Nakon Rösnerove smrti 1869. glavni arhitekt postao je u rujnu 1870. Friedrich von Schmidt i doveo radove do posvete 1882., uz pomoć Hermanna Bolléa na opremi od 1876. Strossmayer je freske namijenio nazarenskom slikaru Johannu Friedrichu Overbecku, koji je prije smrti ostavio samo kartone; naslikali su ih Alexander Maximilian Seitz i njegov sin Lodovico, dijelom po tim crtežima, a hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić izradili su većinu oltarne skulpture. Prolazeći ovuda na putu na službu u Bugarsku, budući papa Ivan XXIII. nazvao ju je najljepšom crkvom između Venecije i Carigrada. Strossmayer je pokopan u njezinoj kripti.
Izvor: Wikipedija na engleskom, „Đakovo Cathedral“
Najzanimljivije
- Dvojne opečne tornjeve - više od osamdeset metara, orijentir cijele slavonske ravnice.
- Oslikanu unutrašnjost - svodove i zidove prekrivene gustim biblijskim prizorima devetnaestog stoljeća.
- Kriptu - biskupsku grobnicu ispod svetišta.
- Ergelu lipicanaca - državnu ergelu u mjestu, koja bijele konje uzgaja od 1806.
Kad ići
Proljeće i jesen su ugodni; ravnica je u punom ljetu vruća i bez daška. Katedrala je otvorena svakodnevno izvan bogoslužja i traži oko pola sata. Posjet ergeli obično treba dogovoriti unaprijed i najbolje ide prijepodne. Đakovački vezovi početkom srpnja na jedan vikend napune grad.
Praktične napomene
Đakovo je miran provincijski grad s malo toga za posjetitelje i bez pravog razloga za noćenje. Oslik unutrašnjosti je gust i taman i nakon vanjštine razočara svakoga tko se nadao nečem vedrijem. Autobusi iz Osijeka postoje, ali su rijetki, pa auto pomaže. Ulaz se ne naplaćuje, pa je i sadržaja razmjerno malo.
U blizini
Osijek i Tvrđa su četrdeset minuta sjeverno, a oko grada su vinorodni brežuljci.
Radno vrijeme, cijene ulaznica i sezonska zatvaranja se mijenjaju - prije puta provjeri kod izvora: službene stranice.